Često se čuje tvrdnja: „Budućnost je žrtva prošlosti“. Međutim, jedan broj istoričara se sa ovom konstatacijom ne slaže i ističe da je „mnogo češće prošlost žrtva budućnosti“. Naime, često se u cilju opravdanja određene politike nekim poznatim srpskim istorijskim ličnostima pripisuje da su nešto izjavile, mada se po pravilu to teško može dokazati. Sve nas to dovodi u sumnju da je to neko izmislio s ciljem da tu navodnu izjavu iskoristi u dnevno političke svrhe, kako bi se pred sopstvenim narodom opravdali određeni postupci i odgovarajuća politika. Svrha ovih lažnih parola je da ukažu na navodni istorijski kontinuitet.

 Kao pravi primeri za ovu tvrdnju najbolje nam mogu poslužiti dva velika Srbina: Sveti Sava i Nikola Tesla. Zbog njihovog nesumnjivog autoriteta koji uživaju u svom narodu, u svrhu opravdanja aktuelnih političkih stavova, njima su pripisane određene izjave koje oni nikada nisu rekli. To ćemo na određenim primerima i pokazati.

U drugoj polovini XX veka na brojnim naučnim skupovima kao i u literaturi koja je posvećivana najpoznatijem Srbinu Svetom Savi često se upotrebljavala navodna Savina izjava episkopu ili igumanu Irineju. Ta navodna Savina tvrdnja otprilike glasi: “Istok misli da smo mi Zapad, a Zapad da smo Istok, a mi smo Srbi, sudbinom predodređeni da budemo Istok na Zapadu i Zapad na Istoku, i da priznajemo iznad sebe samo nebeski Jerusalim, a na zemlji – nikoga“.

Navodnu Savinu izjavu analizirao je profesor Sima Ćirković u svojoj raspravi „Sveti Sava između Istoka i Zapada“. Po Ćirkoviću prve sumnje u autentičnost Savine poruke pobuđuje sama ličnost kojoj je ova poruka upućena. Naime, pomenuti Irinej je za neke bio episkop, a za neke iguman. Navedenog episkopa ili igumana Irineja uzalud ćemo tražiti u istorijskim izvorima kao Savinog savremenika. Takođe, i sadržaj poruke samo pojačava sumnje, jer je teško poverovati da je Sava mogao saopštiti sličnu misao. Poznato je da je srpski narod do Svetog Save imao dilemu da li da se prikloni istočnom Pravoslavlju ili zapadnom Katoličanstvu. Sava tu dilemu nije imao, on je svoj narod okrenuo istoku i pravoslavnoj veri.

Po tvrdnji Sime Ćirkovića navodnu Savinu izjavu je slobodno sročio neki literata iz druge polovine HH veka, sa očiglednom namerom da opravda i pokaže kao ispravnom aktuelnu nesvrstanu politiku tadašnje Jugoslavije.

Slično se desilo sa još jednim poznatim Srbinom Nikolom Teslom. On je navodno rekao: „Jednako se ponosim mojim srpskim rodom i mojom hrvatskom domovinom“. Može se reći da je ova izmišljena Teslina izjava u punoj meri pogodovala važećem političkom trenutku. Očigledna namera je bila pravdanje novog državnog uređenja i nove politike, koja je vođena na tlu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavije.

Ovom Teslinom izmišljenom izjavom bavio se Milovan Matić u svojoj knjizi „Tesla: svojatanja, poreklo, političke igre, otvorena pitanja“. Na jednom mestu on kaže: „Naša višegodišnja nastojanja da u autentičnim arhivskim zapisima ili objavljenoj građi pronađemo izvor koji bi nam posvedočio kada, gde i kojom prilikom je Nikola Tesla izgovorio ove reči, ostala su uzaludna – verodostojni izvori ne postoje, a kako bi ih i bilo kada Tesla tako nešto nije nikada ni izgovorio niti napisao“.

Po Matiću ova navodna Teslina izjava se po prvi put pominje 1936. godine povodom proslave Teslinog osamdesetog rođendana u Jugoslaviji. I to od strane univerzitetskog profesora Đure Stipetića u njegovom govoru koji je održao na svečanoj akademiji u Zagrebu 30. maja 1936. kao i u delu Koste Kulišića „Nikola Tesla. Njegov đački život i naučni rad“ koje je objavljeno u Sarajevu 1936. godine.

Navodna Teslina izjava da se ponosi „hrvatskom domovinom“ je potpuno neodrživa, jer Tesla i da je želeo da se „ponosi“ hrvatskom domovinom to nikako nije mogao, jer Vojna krajina u kojoj je rođen i za vreme dok je on živeo u njoj nije imala nikakve veze sa građanskom Hrvatskom. Očito da je navodna Teslina izjava imala za zadatak da istakne kako su Srbi i Hrvati isti narod – Jugosloveni, a Srbija i Hrvatska jedna država – Jugoslavija.

Po dosadašnjim istraživanjima, pomenuta parola, nigde se ne pojavljuje u posleratnim godinama: ni 1946. kada je obeležena devedesetogodišnjica Teslinog rođenja, ni 1953. prilikom desetogodišnjice smrti velikog naučnika, pa ni kasnije, jer su sećanja na genocid srpskog naroda u „hrvatskoj domovini“ bila još isuviše sveža i bolna. Tek 1973. godine pomenuta parola izlazi na površinu povodom tridesetogodišnjice smrti Nikole Tesle, pomenuta je na nekoliko mesta. Od tada, a naročito posle 1976. ona ulazi u skoro sve priče o Nikoli Tesli na prostoru bivše SFRJ. 

Na kraju treba istaći da sa napuštanjem nesvrstane spoljne politike i nestankom Jugoslavije i navodne izjave srpskih velikana – Svetog Save i Nikole Tesle polako odlaze u zaborav.

autor: Radoljub Jotić, profesor istorije